Vodič kroz Pravilnik o transfernim cenama i metodama koje se po principu „van dohvata ruke“ primenjuju kod utvrđivanja cene transakcija među povezanim licima!

Početkom jula usvojen je Pravilnik o transfernim cenama i metodama koje se po principu „van dohvata ruke“ primenjuju kod utvrđivanja cene transakcija među povezanim licima. Pravilnik je na snagu stupio 20. jula 2013.
Pravilnikom se uređuje forma i sadržina dokumentacije o transfernim cenama, izbor i način primene metode za utvrđivanje cena, kao i pristup pri obračunu eventualne korekcije poreske osnovice po osnovu transfernih cena. Pravilnik bi trebalo da doprinese jasnijoj primeni postojećih propisa i većoj sigurnosti pri određivanju konačne obaveze poreza na dobit.
Poreski obveznik je, u skladu sa Pravilnikom, dužan da prilikom podnošenja poreskog bilansa podnese i dokumentaciju o transfernim cenama u formi izveštaja koji treba da sadrži:
1. Analizu grupe povezanih lica kojoj pripada obveznik
2. Analizu delatnosti
3. Funkcionalnu analizu
4. Izbor metoda za ocenu usklađenosti transfernih cena sa cenama po principu „van dohvata ruke“
5. Zaključak
6. Priloge
Takođe, poreski obveznik je dužan da navede sva lica koja su sa njim povezana i definiše način na koji je utvrdio povezanost sa konkretnim licem. Ova odredba je značajna jer može dovesti do većeg opterećenja za poreske obveznike koji posluju u okviru velikih multinacionalnih grupa.
Za razliku od dosadašnje prakse gde je metod uporedive cene na tržištu bio primaran, sada je poreski obveznik dužan da u skladu sa okolnostima svakog konkretnog slučaja izabere najprimereniju metodu utvrđivanja cene transakcija po principu „van dohvata ruke“ za svrhe analize transfernih cena.

U pojedinim slučajevima analize transfernih cena moguće je korišćenje nekoliko metoda, ali svaki izabrani metod mora biti praktično primenjiv i mora za krajnji efekat imati razumnu procenu rezultata u skladu sa principom „van dohvata ruke“.
Pravilnikom su propisane sve metode koje se i prema OECD Smernicama mogu koristiti za analizu transfernih cena. Zatim, propisane su i opšte smernice za primenu metoda kao i primeri situacija u kojima se metodi mogu primenjivati. Pravilnik predviđa sledeće metode:
1. Metoda uporedive cene na tržištu
2. Metoda preprodajne cene
3. Metoda cene koštanja uvećane za uobičajenu zaradu
4. Metoda transakcione neto marže
5. Metoda podele dobiti
Pored metoda navedenih u Pravilniku moguća je i primena bilo koje druge metode pod uslovom da metode iz Pravilnika nije moguće primeniti ili ako je druga metoda primerenija okolnostima konkretnog slučaja.
Ukoliko se ustanovi da transakcije sa povezanim licima nisu realizovane po tržišnim uslovima poreski obveznik primenom navedenih metoda utvrđuje i iznos eventualne korekcije transfernih cena za svaku pojedinačnu transakciju sa svakim pojedinačnim povezanim licem. Sabiranjem iznosa korekcija transfernih cena po osnovu transakcija sa pojedinačnim povezanim licima utvrđuje se ukupna korekcija koja se zatim uključuje u poresku osnovicu.
Bitna novina predviđena Pravilnikom je mogućnost da poreski obveznik smanji korekciju po osnovu transfernih cena prema pojedinačnom povezanom licu za iznos „negativne korekcije“ realizovane na drugim transakcijama sa istim povezanim licem. „Negativna korekcija“ je moguća ukoliko obveznik ostvaruje prihod po osnovu transfernih cena koji je viši od tržišnog ili rashod koji je niži od tržišnog.
Izvor: KPMG Poreske vesti
 link http://bif.rs/2013/07/vodic-kroz-pravilnik-o-transfernim-cenama-i-metodama-koje-se-po-principu-van-dohvata-ruke-primenjuju-kod-utvrdivanja-cene-transakcija-medu-povezanim-licima/